Pre pristupanja EU, 1. maja 2004. godine, nove zemlje članice su bile obavezane da obaveste Komisiju o svim merama državne pomoći koje su na snazi, kao i da dostave mišljenje svojih institucija za konkurenciju o usaglašenosti ovih mera sa regulativom EU. Mere koje su prijavljene i odobrene trebalo je uključiti u tzv. Aneks na Sporazum o pristupanju, pod nazivom "Postojeća pomoć". Po pristupanju novih članica Uniji, Komisija je u tim zemljama primenila pravila EU o državnoj pomoći.
Politka EU za kontrolu državne pomoći je stub oslonac regulative. On dopunjuje sistem kontrole Unije koji se odnosi na zakone o konkurenciji i udruživanju. Glavni cilj ovog sistema je da spreči zemlje članice da štite ili promovišu svoja preduzeća na štetu konkurencije u okviru EU. Izraz "državna pomoć" obuhvata sve vidove pomoći koje država (ili njeni organi) pružaju određenom preduzeću ili industriji.
Mada državna pomoć nije definisana u Sporazumu evropske zajednice (EZ), u ovom dokumentu se ipak navodi da pomoć države nije u skladu sa principima funkcionisanja unutrašnjeg tržišta EZ. Pomoć može da bude u obliku državnih davanja-subvencija, olakšica na kamate i poreze, državnih garancija ili obveznica, kao i davanje robe i usluga po povlašćenim uslovima. Pomoć države je zabranjena ako ona loše utiče na trgovinu i tako narušava konkurenciju. Sporazum navodi i izuzetke, koji uključuju pomoć regionalnom razvoju, "osetljivim" sektorima kao i određene "horizontalne" mere pomoći. Primenom rigoroznog sistema kontrole, Komisija mora da revidira sve vidove državne pomoći.