Stampa
Evropski parlament traži svoje mesto  

Objavljeno : 29.10.2012. Štampa El. pošta bookmark
 

Do izbora 2009. godine Evropska centralna banka (ECB) nije ozbiljno shvatala Evropski parlament i njegovu kontrolnu ulogu jer za tim nije ni bilo potrebe. Uloga ECB bila je samo u tome da vrši kontrolu stabilnosti cena kroz politiku kamatnih stopa. Kako se prva decenija postojanja Banke poklopila sa konstantnim ekonomskim rastom, nije bilo previše izazova u njenom radu. Evroposlanici sada kao da osećaju da je došao trenutak da se to promeni.

 

Međutim, ako se pogleda uloga koju američki Kongres ima u odnosu na Upravu za federalne rezerve, ili Donji dom britanskog parlamenta u odnosu na Banku Engleske, uloga Evropskog parlamenta prema ECB bila je minorna.



Jedina obaveza koju je ECB imala prema Parlamentu bila je podnošenje jednog neobavezujućeg izveštaja godišnje i jednog izveštaja o radu. Članovi parlamenta su na to davali ocenu o radu banke i predlagali uglavnom amandmane umerene sadržine.

 

Predsednik ECB pojavljivao bi se na svaka tri meseca pred ekonomskim komitetom Parlamenta na "monetarnom dijalogu", koji se u suštini sastoji od njegove prezentacije i odgovaranje na pitanja poslanika.

 

Od izbijanja ekonomske i dužničke krize neke stvari su se ipak promenile.


Banka je na početku, 2008. i 2009. godine, "upumpavala" gotovo neograničene količine jeftinog novca u bankarski sistem članica evrozone, uz dugoročne rokove refinansiranja i fiksnu likvidnost za sve banke koje su to želele.

ECB je četiri godine od propasti Leman bradersa (Lehman Brothers) i dalje obezbeđivala preživljavanje pojedinih privatnih banaka. Tada je pažnja usmerena na državne dugove, počevši od grčkih obveznica koje su kupovane u velikim količinama.

Iz tog perioda datiraju planovi za formiranje agencije na nivou EU koja bi bila zadužena za bankarski sektor, bezbednost, tržište, osiguravajuća društva i penzione fondove (ESRB). Uloga ECB-a u tome je da posluži kao glavni nadzorni organ i odmah su počela lobiranja kod evroposlanika da se to što pre progura kroz Parlament.

Sa tako velikim ovlašćenjima koje ima ECB, bilo je logično da se postavi i pitanje odgovornosti te institucije.

U Banci su bili besni kada je u januaru 2010. godine ekonomski komitet Evropskog parlamenta objavio da će pozvati na saslušanje sve novoimenovane funkcionere Banke. Ta praksa ranije je bila rezervisana samo za izbor predsednika ECB-a.

Evropski parlament mogao bi dodatno da izazove nezadovoljstvo u vrhu ECB-a odbijanjem da potvrdi imenovanje guvernera Luksemburga Iva Merša (Yves Mersć) u upravni odbor ECB-a, bez obzira na njegove rezultate. Argument koji je u tom slučaju iskoristio prošle sedmice Evropski parlament bio je da u upravnom odboru ECB-a nema nijedne žene.

Ministri finansija evrozone odobrili su ranije Meršovo imenovanje na funkciju u upravnom odboru Evropske centralne banke. To bi praktično značilo da će do 2018. godine upravni odbor Banke biti isključivo "klub za muškarce".

Evropski parlament, međutim, nema pravo veta u postavljanju članova upravnog odbora ECB. Pravila nalažu da Parlament mora biti konsultovan. Izvori Euobzervera (Euobserver) u Evrogrupi (Eurogroup), koja okuplja ministre finansija evrozone, tvrde da će Merš biti izabran bez obzira na protivljnje Evropskog parlamenta. To bi značilo i produbljivanje napetosti na nivou te dve institucije.

Novo zaoštavanje u odnosima Evropski parlament - Centralna banka samo je nastavak sage koja traje već dugo. Evroposlanici tako već godinama zahtevaju da ECB objavljuje izveštaje sa sastanaka upravnog odbora, što u Banci odbijaju uz obrazloženje da bi to moglo da izazove nepoverenje na tržištu.

Zbog svega toga biće ključno da EP u narednom periodu pokaže da ima kapacitet da se izbori za svoju ulogu, posebno u trenutku kada ECB pokušava da se nametne kao suprevizor celokupnog bankarskog sektora u evrozoni. U EP su ljuti što će ishod tog procesa na kraju zavisiti samo od ministara finansija.

S druge strane, ECB je preuzela glavnu ulogu u rešavanju krize u EU. Po finansijskoj moći, ta banka postaje autoritet iznad kojeg je po snazi samo Uprava za federalne rezerve SAD. Iako EP pokušava da u svemu tome nađe svoje mesto, ECB nije u interesu zaoštravanje odnosa sa najvišom zakonodavnom institucijom EU, tako da je zaočekivati da od Parlamenta ipak napravi prijatelja, a ne protivnika.

 

Izvor: Euobserver i Euraktiv Srbija

Foto: sxc.hu

 

 
 
Pošaljite komentar
Pošaljite komentar