Projekat podržali
Sponzori mreže
|
 Nastavlja se kriza u Belgiji
|
|
|
|
|
|
|
Objavljeno : 08.07.2011. |
 |
 |
 |
|
|
| |
 Politička kriza koja potresa Belgiju više od godinu dana produbila se 7. jula kada je Novoflamanska alijansa (N-VA) odbacila novu platformu za nastavak pregovora o formiranju vlade. To je otvorilo put ka novim izborima ali takođe i dovelo u pitanje jedinstvo i budućnost kraljevsta. N-VA, stranka sa najvećim brojem poslanika u belgijskom parlamentu, koju predvodi Bart de Vever (Wever), odbila je predlog frankofonih socijalista na čijem je čelu Elio Di Rupo jer je smatrala da ne sadrži dovoljno osnova za uspeh pregovora.
"I sa najboljim namerama ne verujemo da pregovori na osnovu ovog predloga mogu da dovedu do uspeha", kazao je De Vever. On je objasnio da je u prvom trenutku bio sklon da prihvati predlog koji je na 111 stranica predložio Di Rupo ali da je posle temeljnog čitnja i analize ipak procenjeno da u njemu ne postoji dovoljno osnova za početak pregovora.
Di Rupo čiji su socijalisti druga po snazi partija u parlamentu ponudio je predlog koji se bavio najvećim problemima Belgije - budžetskim uštedama do 2015. i većom autonomijom za regione, što je i bio zahtev Flamanaca.
Background Belgija je federalna parlamentarna monarhija sa tri federalne jedinice, Flandrijom, Valonijom i regionom Brisela. U zemlji su tri zvanična jezika: holandski, francuski i nemački. Federalne jedinice Flandrija (holandski) i Valonija (francuski) su formirane ne osnovu jezika koji govori lokalno stanovništvo dok je region Brisela dvojezičan. Belgija je pre podele na federalne jedinice bila unitarna država ali je promenama ustava 1970, 1980, 1988 i 1993 uspostavila jedinstven federalni sitem sa centralnom vlasti tri jezičke zajednice i tri federalne jedinice.
Jedno od pitanja oko kojih se spore Flamanci i Valonci jeste sudbina arondismana u predgrađu Brisela, koji se nalazi u Flandriji, ali gde živi oko 130.000 frankofonih stanovnika. Flamanci žele da se frankofonom stanovnistvu u tom arondismanu ukinu izborna prava koja su stekli 1960-ih.
Valonci i Flamanci su u sporu i zbog toga što Flamanci žele više autonomije za severni deo, ekonomski jaču Flandriju u kojoj se govori holandski. Veza Flandrije i Valonije, uspostavljena 1830. godine, slabi od 1970. godine, od kada su pet puta dodavani amandmani na Ustav.
Situacija je vrlo ozbiljnja, ocenila je Loret Onkelinks (Laurette Onkelinx), istaknuti član frankofonih socijalista, i dodala da je "zaprepašćena" odgovorom N-VA.
"Oni koji su rekli ne, odgovorni su za haos koji može da nastane", rekla je lider flamanskih socijalista Karolin Genez (Caroline). Vođa frankofonih liberala Šarl Mišel (Charles Michel) izrazio je ogorčenje novonastalom situacijom i ocenio da sada jedna stranka drži čitavu Belgiju kao taoca.
Sedam političkih stranaka, sve frankofone i većina flamanskih, dogovorilo se o nastavku razgovora o formiranju vlade ali je mala verovatnoća da će biti u stanju to da učine pošto je najveća flamanska partija odbila pregovore. I druga po veličini stranka Flamanaca, demohrišćanska CD&V, istakla je da konačan dogovor ne može da se postigne bez Novoflamanske alijanse.
U pokušaju da izađe u susret zahtevima Flamanaca ali da zadrži zajedničku državu za koju mnogi već strahuju da će se raspasti, Di Rupo je predložio prenošenje nadležnosti, naročito poreskih na regione, dok bi se zadržala dovoljno jaka federalna država. On je bio spreman i da pregovara o izbornim pravima frankofonog stanovništava koje živi u predgrađu Brisela u Flandriji a koja Flamanci osporavaju.
Ipak Bart de Vever smatrao je da to nije dovoljno i sada je vrlo moguće da će zemlja u septembru ići na nove izbore na kojima stručnjaci ne predviđaju neke značajne razlike u broju glasova. Sa druge strane političke razlike do novih izbora mogle bi se i dodatno pojačati, ocenjuju poznavaoci političkih prilika u Belgiji.
Uprkos krizi u Belgiji, u kojoj je prošlo 13 meseci od izbora a vlada nije formirana, život se nastavlja uglavnom normalno jer funkcionišu regionalne institucije a vlada u ostavci koja vodi zemlju, uspela je da održi ekonomski rast. Ipak politički vakum počinje ozbiljno da šteti zemlji jer politička kriza umanjuje investicije i šteti rejtingu zemlje na finasijskom tržištu što stvara dodatne probleme a javni dug zemlje već iznosi 96% bruto domaćeg proizvoda.
Izvor: AFP; Euractiv.com
Povezani sadržaj
|
|
|
EurActiv Srbija
