Projekat podržali
Sponzori mreže
|
 Potrebna prevencija beskućništva
|
|
|
|
Objavljeno : 27.03.2012. |
 |
 |
 |
|
|
| |
 Prosečan beskućnik iz prihvatilišta za odrasle ima između 51 i 61 godinu, završio je u najboljem slučaju osnovnu školu, nezaposlen je duže od pet godina, nema prihode, ima problema sa mentalnim zdravljem i oseća se bespomoćno. Ipak, on glasa na izborima i očekuje pomoć države, pokazalo je istraživanje nevladine organizacije Hausing centar. Međutim, država mu pruža samo interventnu pomoć, dok sistemskih mera za izlazak iz tog stanja ekstremnog siromaštva, kao i za prevenciju, nema.
U Srbiji nema ni precizne procene broja beskućnika, a oni koji se mogu videti na ulicama su, kako je istaknuto na predstavljanju istraživanja u Medija centru, "samo vrh ledenog brega". Kako je navela koordinatorka istraživanja Milena Timotijević, popisom iz 2011. je trebalo po prvi put da budu obuhvaćeni i beskućnici. Međutim, zbog metodologije popisa obuhvaćeni su samo oni iz prihvatilišta, odnosno samo jedan deo te kategorije stanovništva.
Istraživanje Hausing centra, kako je rečeno na konferenciji za novinare u Medija centru, nije reprezentativno, budući da je reč o manjem uzorku od 173 osobe iz prihvatilišta i manje grupe beskućnika sa ulice (25) i u nesigurnom i neodgovarajućem stanovanju (23). Cilj istraživanja je, kako je navela Timotijević, bio da se stekne uvid u profil beskućnika i u okolnosti koji su doveli do toga da oni zapadnu u tu situaciju ekstremnog siromaštva.
U istraživanju je poređen profil beskućnika iz prihvatilišta, sa ulice i iz nelegalnih romskih naselja. Oni iz prihvatilišta jako retko rade (3%), za razliku od druge dve kategorije gde gotovo svaki drugi ima prihode od posla. Međutim, kako je ukazano, reč je o neizvesnim i niskim prihodima, najčešće od prodaje sekundarnih sirovina. Socijalnu zaštitu najviše koriste beskućic iz prihvatilišta (32%) i eneformalnih naselja (26%), dok se oni sa ulice opet najviše oslanjaju na sopstvene kapacitete.
Probleme sa mentalnim zdravljem prijavio je čak 71% ispitanika iz prihvatilišta i gotovo niko sa ulice i iz neformalnih naselja. Kako je navela Timotijević, to se donekle može dovesti u pitanje s obzirom na stigmatizaciju mentalnih bolesnika. Međutim, treba imati u vidu i da život na ulici iziskuje mentalnu snagu za koju je potrebno jako mentalno zdravlje.
Probleme sa ličnim dokumentima prijavilo je 32% ispitanika iz prihvatilišta, 28% sa ulice i znatno manji broj iz neformalnih naselja - 18%. "Znamo da je to problem (u romskim naslejima), ali nalaz može ukazivati na pripreme za programe raseljavanja", istakla je Timotijevic.
Dosta je visok i procenat ispitanika koji su prijavili nasilje u porodici - svaki treći u privatlilištu, 16% na uucu u 9% u neformalnom naselju.
Slabe institucije, slaba porodica
Background Tačni podaci o beskućnicima nisu poznati ni u Srbiji ni nanivou EU. U Srbiji su beskućnici prvi put obuhvaćeni popisom iz 2012, ali podaci neće biti kompletni pošto su obuhvaćeni samo beskućnici iz prihvatilišta. Prošle godine usvojen je i novi zakon o prebivalištu i boravištu koji omogućava osobama bez stalne adrese da dobiju dokumenta i na osnovu njih ostvare osnovna prava. Evropski parlament je u septembru ove godine doneo rezoluciju kojom se traži izrada strategije za prevenciju beskućništva.
Prema podacima Izveštaja o socijalnom uključivanju i smanjenju siromaštva tima za socijalno uključivanje, smeštajni kapaciteti za beskućnike nisu dovoljni. Prihvatilišta za odrasle imaju 104 mesta u Beogradu, 35 u Novom Sadu i 6 u Nišu i kroz njih prođe oko 520 osoba godišnje, dok prihvatilišta za decu postoje samo u Beogradu i Novom Sadu, a prihvatne stanice u 14 opština.
Projekat Hausing centra sprovodi se uz pomoć britanske organizacije DISC i finansijsku podršku EU i trajaće do maja ove godine. Njime je obuhvaćeno istraživanje, kao i analiza pravnog okvira u Srbiji i izrada preporuka za njegovo poboljšanje.
"O beskućništvu se često govori kao o društvenoj ceni tranzicije, toliko je porast rizika veliki", istakla je rukovodilac istraživanja Mina Petrović predstavljajući uzroke beskućništva.
U takvim društvima stanovi prelaze u privatne ruke, što se dogodilo i u Srbiji, a sistemi socijalnog stanovanja gotovo da nestaju. Sa druge strane, troškovi stanovanja se povećavaju, a postoji opasnost i od oduzimanja stanova pod hipotekom. Nezaposlenost i nesiguronost posla se pvoećavaju, siromaštvo takođe. Porodica je sve manje "tampon zona" socijalne sigurnosti, a broj razvoda brakova se povećava, rečeno je na predstavljanju istraživanja.
Među problemima koje je istraživanje otkrilo su i nedovoljni kapaciteti zdravstvenih organizacija za dugotrajnu negu određenih kategorija bolesnika, poput onih koji pate od mentalnih oboljenja i bolesti zavisnosti, kao i nedovoljna podrška porodici za njihovu negu.
Među beskućnicima iz prihvatilišta 67% njih je navelo da je došlo iz stana ili kuće, rekla je Petrović, dodajući da je u najvećem broju slučajeva porodica ostala da živi u tom stanu ili kući.
Na slabljenje porodice kao garanta socijalne sigurnosti ukazuje i podatak da je 65% navelo da nema nikakav izvor pomoći, dok blizu trećine ima jedan izvor pomoći (28%), a tek mali procenat dve ili više osobe koje im pomažu. Istraživanje je, kako je navela Petrović, pokazalo da su partneri najbolja pomoć kod onih koji ih imaju, dok deca koja su otišla iz porodice nemaju kapacitet da pružaju pomoć, a roditelji su izvor pomoći za mlađe beskućnike, u slučajevima kada nisu preterano stari.
Svaki 10. ispitanik rešenje vidi u pronalaženju posla (11%), što nije veliki procenat, rečeno je na konferenciji. Međutim, kako je istakla Petrović, tih 11 odsto su ljudi sa dosta entuzijazma, kojima bi pomoć za podizanje kapaciteta zaista pomogla.
Petrović je istakla da bi za prevenciju beskućništva bilo potrebno izgraditi sisteme socijalnog stanovanja, koji bi podrazumevali ili izgradnju stanova ili subvencije za troškove stanovanja najuroženijim kaegorijama ljudi.
"To je teško, ali nije nemoguće", ocenila je ona.
Među uzrocima koji su navođeni kao uzrok dolaska u prihvatilište navedeni su stan (29%), besparica (15%), što ukazuje na nemogućnost da se snose troškovi stanovanja. Pored toga, potrebno je podići standarde i kapacitete dravstvenih institucija za brigu o određenoj kategoriji bolesnika, rekla je Petrović, ukazavši da je svaki treći ispitanik naveo da je u prihvatilište došao iz bolnice i da je 21 odsto kao jedan od razloga dolaska u prihvatilište naveo loše zdravlje.
Direktorka Hausing centra Branislava Žarković istakla je da u Srbiji postoji sistem za zbinjavanje beskućnika koji je razvijan "uz mnogo investiranja".
Međutim, kako je istakla, u fokusu je interventna briga, a ono što nedostaje je sistemska prevencija i osnaživanje beskućnika da izađu is te situacije. Istraživanje je deo šireg projekta koji se sprovodi uz podršku EU, a u aprilu će biti objavljena i publikacija o uzrocima beskućništva.
Izvor: EurActiv.rs
Foto: Evropska komisija
Povezani sadržaj
|
|
|
EurActiv Srbija
